Komora Javnih Izvršitelja

U godini iza nas, kancelarije javnih izvršitelja u Crnoj Gori zaprimile su ukupno 59.157 predmeta – što predstavlja blagi pad u odnosu na prethodnu godinu i potvrđuje nastavak trenda smanjenja broja izvršnih postupaka, kazao je u intervju za portal Bankar predsjednik Komore Javnih izvršitelja Vidak Lataković. Ističe da je efikasnost naplate, koja je u 2024. godini dostigla 37 odsto, najviša je u posljednjih pet godina, dok ukupna potraživanja u zaprimljenim predmetima iznose oko 150 miliona eura. Ipak, gotovo 35 hiljada predmeta ostalo je nenaplaćeno, uglavnom zbog nesolventnosti dužnika. Latković objašnjava da najčešće korišćeni mehanizmi izvršenja ostaju blokade računa i obustave sa zarada, dok se kao prepreke sve češće javljaju zloupotrebe procesnih prava od strane dužnika.

Koliki broj predmeta je u prošloj godini stigao u kancelarije javnih izvršitelja širom Crne Gore, i kako biste ocijenili taj broj u odnosu na prethodne godine – da li je u porastu,  opadanju ili na sličnom nivou?

U 2024. godini u kancelarije javnih izvršitelja stiglo je ukupno 59.157 predmeta, što predstavljablagi pad u odnosu na prethodnu godinu (62.803 predmeta), ali i nastavak trenda smanjenja koji je započet i ranije. Ovaj trend manjeg broja primljenih predmeta može se tumačiti kao pozitivan indikator u pravovremenom izmirivanju obaveza od strane građana i privrede, što ukazuje na jačanje finansijske discipline, ali nesporno ukazuje i na povećano povjerenje u efikasnost izvršnog sistema. Efikasno i pravovremeno postupanje izvršitelja očigledno djeluje i kao preventivni faktor koji doprinosi smanjenju broja novih predmeta. Sa druge strane, nama kao službi predstavlja opterećenje u smislu pada prihoda iz kojih samostalno finansiramo sve troškove rada naših kancelarija i otvara potrebu uvođenja novih ovlašćenja kako bi manji priliv predmeta nadomjestili drugim postupcima poput postupaka dobrovoljne naplate prije pokretanja izvršnih postupaka ili pak naplate drugih potrazivanja poput poreskih, sudskih taksi i sl.

Možete li nam objasniti kako predmeti raspoređuju po izvršiteljima, koliki je prosječan broj predmeta koji jedan izvršitelj godišnje obradi, i kako to utiče na efikasnost njihovog rada?

Predmeti se raspoređuju javnim izvršiteljima prema zakonom definisanoj mjesnoj nadležnosti i pravilima ravnomjerne raspodjele koja je propisana zakonom kao obavezna kada su u pitanju predmeti u kojima je izvršni povjerilac državni organ, organ državne uprave, organ lokalne samouprave, ustanova i drugo pravno lice koje vrši javna ovlašćenja ili privredno društvo u kojem je država većinski vlasnik kapitala. Kada su u pitanju predmeti ostalih povjerilaca, isti biraju javnog izvršitelja kojem će dodijeliti predmet od više mjesno nadležnih javnih izvršitelja sa tog područja. Prosječan broj predmeta po izvršitelju u 2024. godini bio je oko 2.000, ali taj podatak značajno varira. Podaci pokazuju da efikasnost varira među izvršiteljima i da nije u direktnoj korelaciji sa brojem predmeta. Na procenat naplate utiču različiti faktori kao što su vrsta potraživanja, solventnost dužnika, regionalne specifičnosti i operativna organizacija kancelarije.

Koji region ili grad u Crnoj Gori bilježi najveći broj izvršnih predmeta i šta su po Vašem razlozi za to?

Najveći broj predmeta tradicionalno se bilježi u Podgorici, kao glavnom i najnaseljenijem gradu, ali i sa najvećim brojem poslovnih i potrošačkih odnosa koji nesporno i generišu najveći broj nenaplaćenih potraživanja. Uzroci za to uključuju veći promet usluga, veći broj pravnih subjekata i veće dugovanje za komunalne i javne usluge, banke i operatere i sl.

Koliki je bio ukupni iznos potraživanja u predmetima koji su tokom 2024. godine završili kod javnih izvršitelja i koliko je od tog iznosa naplaćeno?

Ukupan iznos “utuženih” potraživanja u 2024. godini iznosio je oko 150 miliona eura, dok je naplaćeno oko 55 miliona eura što čini oko 37 odsto naplaćenih potraživanja, najvišu efikasnost naše službe u posljednjih pet godina. Kada je u pitanju odnos broja primljenih i riješenih predmeta, odnos je sličan, to jeste u prošloj godini smo riješili oko 41 odsto primljenih predmeta. Prednje ukazuje da se predmeti rješavaju prilično efikasno u situacijama kada postoji dužnikova imovina iz koje se potraživanje može namiriti na neki od predviđenih načina. Sa druge strane, predmeti protiv nesolventnih dužnika i pored sprovedenih izvršnih radnji ostaju duže vremena nenamireni i na taj način opterećuju ukupnu statistiku našeg rada.

Ko su najčešći povjerioci u izvršnim postupcima – da li su to uglavnom velika preduzeća, institucije, banke i koliki je broj građana koji su u protekloj godini iskoristili ovu mogućnost?

U Crnoj Gori, najčešći povjerioci su javni i komunalni servisi, mobilni i internet operateri, banke, osiguravajuće kuće, ali i država. Takođe, značajan je i broj pojedinih povjerilaca koj u namiruju svoja potraživanja protiv države i drugih lica po raznim osnovama.

Pod kojim uslovima građani mogu tražiti naplatu dugovanja putem javnih izvršitelja – da li je za to neophodna sudska presuda, notarska odluka ili neki drugi izvršni dokument?

Izvršni postupak može se pokrenuti kada postoji izvršna ili vjerodostojna isprava, u skladu sa Zakonom o izvršenju i obezbjeđenju. Izvršne isprave su pravosnažna sudska presuda ili rješenje, notarski zapis sa klauzulom izvršnosti, sudsko poravnanje, odluke državnih organa, hipoteke i dr, a vjerodostojne isprave su fakture, izvodi iz poslovnih knjiga, obračuni kamata, mjenice i sl. Osnovna razlika je da se rješenja o izvršenju donijeta na osnovu izvršnih isprava sprovode prije pravosnažnosti, dakle danom donošenja, dok se rješenja donijeta na osnovu vjerodostojne isprave sprovode tek po pravosnažnosti, dakle protekom roka od osam dana za dobrovoljno izvršenje obaveza od strane dužnika, ili ako je izjavljen prigovor, nakon odluke suda po istom. Uz ispravu je potrebno podnijeti javnom izvršitelju i predlog za izvršenje kao inicijalni akt u izvršnom postupku kojim se preciziraju stranke, obaveza, isprava, ali i predmeti i sredstva izvršenja.

Koji su najčešći načini izvršenja – da li je to blokada računa, zapljena imovine, ili prodaja nepokretnosti?

Najčešća sredstva izvršenja su svakako tzv. blokade računa, obustave na plati ili penziji, ali i ne na pokretnoj imovini, hartijama od vrijednosti i udjelima u privrednim društvima, potraživanjima koje dužnik ima prema svom dužniku po bilo kom osnovu i dr.

U kojim slučajevima dužniku može biti skinuto i do polovine zarade ili penzije i da li su od izvršenja izuzeta socijalna i materijalna davanja?

Prema Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju (ZIO), iznos koji se može prinudno naplatiti sa zarade, penzije ili sličnih primanja dužnika je ograničen, a određena primanja su u potpunosti izuzeta od izvršenja. Shodno članu 102. navedenog zakona, izvršenju ne mogu biti podvrgnuta sljedeća novčana primanja dužnika i to primanja po osnovu zakonskog izdržavanja, naknade štete usljed oštećenja zdravlja ili gubitka radne sposobnosti, invalidske naknade i naknade za tjelesno oštećenje, socijalna pomoć, naknade za vrijeme nezaposlenosti, dječji dodaci, stipendije i pomoći učenicima i studentima, naknade za rad osuđenih lica (osim za zakonsko izdržavanje i štetu prouzrokovanu krivičnim djelom), kao i druga primanja koja su zakonom izuzeta od prenosa ili naplate. Kada su u pitanju ograničenja izvršenja na zaradi, penziji ili naknadi umjesto zarade dozvoljeno je obustave istih do 50% iznosa. Ako dužnik prima minimalnu zaradu ili penziju, izvršenje se može sprovesti samo do 1/3 tog iznosa. Na ovaj način, zakonodavac je zaštitio određeni egzistencijalni minimum građana kao dužnika.

Koliko je predmeta u proteklom periodu ostalo nenaplaćeno i koji su glavni razlozi – da li je najčešći problem nesolventnost dužnika ili su u pitanju pravne procedure koje odugovlače procese?

U 2024. ostalo je 34.965 neriješenih predmeta. Najčešći razlozi neriješenih predmeta su nesolventnost dužnika, zastarjelost potraživanja, prigovori, odlaganja i sl. Često se dešavaju i određene zloupotrebe procesnih ovlašćenja od strane dužnika kojima se postupci, koji su po zakonu hitni, odugovlače. Stoga, sudovi bi trebalo da zaštite stranke u postupku, primarno povjerioca, od ovakvih zloupotreba dužnika, jer su upravo povjeriočeva prava na mirno uživanje imovine i na suđenje u razumnom roku (pod kojim se podrazumijeva i izvršenje) ta koje treba da ostvari kroz naš postupak. Nesporno je i interes poslovne zajednice u tome da se njihova potraživanja efikasno i brzo naplaćuju kako bi mogli finansirati svoj dalji rad i eventualno investirati u nove poslovne prilike. Ovaj postupak predstavlja jedan od ključnih elemenata vladavine prava jer garantuje da pravosnažne odluke nisu samo puke deklaracije, već i da su djelotvorne u praksi. Javni izvršitelji, stoga, svojim djelovanjem pokazuju da zakon ima snagu i da se mora poštovati.

U kojim situacijama dug postaje nenaplativ i šta se tada dešava sa predmetom kod izvršitelja? Da li se vodi kao trajno obustavljen ili se ostavlja mogućnost da se naplata pokuša kasnije?

Prema Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju, član 77. propisuje da će sud obustaviti izvršenje ako se u toku postupka utvrdi da je potraživanje prestalo, na primjer, zbog smrti fizičkog lica bez nasljednika ili prestanka pravnog lica bez pravnog sljedbenika. Takođe, izvršenje će se obustaviti ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena ili stavljena van snage. U slučajevima kada se utvrdi da je dug nenaplativ kroz izvršni postupak, na primjer, zbog nesolventnosti dužnika ili nedostatka imovine iz koje bi se potraživanje moglo namiriti, izvršni povjerilac ima pravo da pokrene stečajni postupak kada je u pitanju privredno društvo. Kada je u pitanju fizičko lice, izvršni postupak ostaje na snazi kao i sve sprovedene radnje, popt blokade računa ili zabilježbe na nepokretnostima, i za vrijeme trajanja istog ne nastupa zastarjelost potraživanja, a radnje blokade računa ili provjere poslodavca se obnavljaju kako bi se moglo sprovesti izvršenje u slučaju da se otvori novi račun kod neke od banaka ili lice zaposli, odnosno ostvari pravo na penziju.

Da li postoje planovi ili potrebe za izmjenama zakonske regulative koja se odnosi na izvršenje, kako bi se uklonile nejasnoće i povećala pravna sigurnost svih učesnika u postupku?

Trenutno je u toku rad radne grupe na izradi izmjena i dopuna Zakona o javnim izvršiteljima. Iako su prethodnih godina više puta formirane radne grupe i izrađeni nacrt zakonskih izmjena, do sada nije došlo do usvajanja izmjena i dopuna Zakona o izvršenju i obezbjeđenju iz razloga što su iste na mišljenju kod Evropske komisije. Očekujemo da će aktuelni normativni proces dovesti do usklađivanja zakona sa savremenim potrebama prakse i povećanja pravne sigurnosti svih učesnika u postupku.

Da li smatrate da je sadašnji sistem naplate i troškovnika održiv i da li smatrate da ga reba promijeniti?

Kada je riječ o pitanju održivosti sadašnjeg modela naplate nagrada i troškova postupka, dostupni podaci i praksa pokazuju da sistem funkcioniše efikasno i pored jasne potrebe da se povećaju prihodi kancelarijama javnih izvršitelja kako bi nastavili efikasno i profesiono postupanje za koje je potreban i određeni broj saradnika i drugih izvršilaca, zatim adekvatni polovni prostori, kancelarijski materijal i ostalo. U tom kontekstu, značajno je istaći da je nakon više godina ukazivanja na problem održivosti naših kancelarija koji je uslovljen potrebama za novim zaposlenjima, zatim povećanjem svih troškova rada, prije svega zarada, zakupa, materijala i opreme, Ministarstvo pravde prepoznalo isti i zajedno sa Komorom pokrenulo rad na donošenju nove tarife javnih izvršitelja. Ovakav potez ima svoje puno opravdanje: rezultati ostvareni u 2024. godini, kao i decenijski kontinuitet rada, pokazuju da su javni izvršitelji postali ključna karika u ostvarivanju pravne sigurnosti i efikasne naplate. Donošenje nove tarife trebalo bi da bude posmatrano kao ulaganje u održivost, efikasnost i dalje jačanje profesionanosti ove službe, koja svakodnevno obrađuje hiljade predmeta i doprinosi vladavini prava i atraktivnosti biznis ambijenta u našoj državi bez koga nema napretka u društvu. Istovremeno, važno je da novi model ostane transparentan, predvidiv i u funkciji ravnoteže interesa svih učesnika – kako povjerilaca, tako i dužnika.

Tekst preuzet sa portala bankar.me - link